Nedavno smo na našoj Instagram stranici sproveli mini-anketu o odnosu crnogorskih trkača prema treningu i načinu na koji planiraju svoje obaveze, a rezultati su bili prilično interesantni. U najkraćem, možemo zaključiti da dobar dio naših trkača ima jasno definisan plan i pristup treningu, ali se veći broj i dalje oslanja na osjećaj ili kombinaciju različitih izvora bez jasne strukture.
| Napomena: Odmah ćemo reći da anketa nije metodološki idealna jer se izjasnilo tek stotinjak pratilaca, ali ćemo je u nedostatku boljih izvora uzeti kao solidan polazni osnov za članak. |
Takav odnos nas je inspirisao da provjerimo da li se radi o specifičnosti domaće scene ili samo dijelu istovjetnog globalnog obrasca. Sudeći prema online izvorima i novijim istraživanjima, djeluje da trkači u Crnoj Gori ne odstupaju značajno od svjetskih trendova. U nastavku teksta ćemo objasniti i zašto je to tako.
Trening po osjećaju je dominantan model širom svijeta
Jedan od glavnih rezultata je očekivan jer je trening po osjećaju i dalje najčešći način treniranja među rekreativcima. Prema jednoj studiji, oko 38 odsto trkača oslanja se upravo na ovaj pristup, dok je u Crnoj Gori taj procenat vrlo sličan i iznosi 33 odsto. Istovremeno, naša anketa pokazuje da 26 odsto rekreativaca „trči kako im dođe“, dok još 28 odsto njih „otprilike zna šta radi“.
Ovaj pristup djeluje logično na prvi pogled, uglavnom zbog toga što je trčanje jednostavna aktivnost koju mnogi doživljavaju kao način opuštanja, bez potrebe za dodatnim planiranjem. To rekreativcima daje veliku slobodu koja sasvim sigurno pojačava osjećaj užitka.
S druge strane, takav pristup mogao bi biti problematičan za osobe koje teže većem i bržem napretku. Trening po osjećaju često znači da nema jasne progresije, da se intenziteti ne kontrolišu i da se napredak dešava sporije nego što bi mogao.
Sličnost između lokalnih i globalnih podataka pokazuje da ovo nije problem jedne zajednice, već karakteristika rekreativnog trčanja uopšte. Veliki broj ljudi trenira redovno, ali bez jasnog sistema koji bi taj rad pretvorio u konkretan napredak. To nije problem samo po sebi (ne žele svi da se takmiče), samo signal da je potrebna struktura ukoliko želite da se poboljšate.
Plan i trener kao stabilna osnova ozbiljnijeg rada
S druge strane, podaci pokazuju da značajan broj trkača ipak bira strukturiran pristup. Na međunarodnom nivou, nešto više od 35 odsto trkača ima trenera. Gotovo identičan procenat zabilježen je i u Crnoj Gori, gdje 36 odsto ispitanika trenira uz podršku stručnjaka.
Ova podudarnost ukazuje na to da se, kada trkači odluče da naprave iskorak, najčešće okreću upravo stručnoj pomoći. Planiran trening omogućava kontrolisano povećanje opterećenja, jasno definisane ciljeve i bolju organizaciju vremena, što je posebno važno za rekreativce koji trčanje uklapaju u svakodnevne obaveze.
U praksi, razlika između ova dva pristupa je vrlo vidljiva. Dok trčanje bez plana često vodi ka stagnaciji ili povremenim oscilacijama u formi, strukturiran trening donosi stabilan napredak i veću sigurnost. Upravo zbog toga, trener ili kvalitetan plan predstavljaju granicu između povremenog bavljenja trčanjem i ozbiljnijeg, dugoročnog razvoja.
Vještačka inteligencija (AI) u treningu je brzorastući trend
Jedan od najzanimljivijih trendova u posljednjih nekoliko godina jeste rast upotrebe digitalnih alata za planiranje treninga. Globalno, oko 12 odsto trkača koristi AI alate poput ChatGPT-a, dok je u Crnoj Gori taj procenat još veći i iznosi 17 odsto.
Ovi podaci sugerišu da domaća trkačka zajednica vrlo brzo prihvata nove tehnologije, možda čak i brže nego što bi se očekivalo za relativno malo tržište. Razlog za to leži u jednostavnosti – dovoljno je nekoliko informacija da bi se dobio okvirni plan treninga, bez čekanja, dodatnih troškova ili komplikovane komunikacije. Uz to, AI alati su ili besplatni ili vrlo jeftini, što ih čini pristupačnijima od angažovanja ličnog trenera.
Zbog toga AI predstavlja prvi korak ka strukturiranijem treningu za mnoge trkače. On uvodi osnovni red u treninge i pomaže da se izbjegnu najveće greške, poput stalnog trčanja istim tempom ili naglog povećanja kilometraže. Na taj način, vještačka inteligencija postaje most između potpunog odsustva plana i relativno ozbiljnog i stručno vođenog treninga.
Da li AI može zamijeniti trenera?
Iako AI alati sve više ulaze u svijet sporta, stručnjaci za trening ističu da planovi koje generiše vještačka inteligencija nijesu optimalni bez kvalitetnih ulaznih informacija. Što su podaci precizniji, to je plan kvalitetniji, zbog čega bi ovakvim alatima trebalo pružiti što više dodatnih informacija, kao što su:
- Trenutna forma i skorašnji rezultati
- Lični rekordi
- Dostupnost vremena za trening
- Istorija povreda
- Plan trka
Prednosti vještačke inteligencije su jasne, a to su brzina, dostupnost i određeni nivo personalizacije. Međutim, ključna razlika u odnosu na trenera ostaje u prilagodljivosti, budući da trener može da prepozna umor, promijeni plan u hodu, reaguje na znakove pretreniranosti ili povrede i prilagodi plan realnom stanju trkača.
AI, sa druge strane, funkcioniše na osnovu unaprijed datih informacija i nema mogućnost stvarne interakcije sa fizičkim stanjem sportiste. Upravo zbog toga, iako je koristan alat, njegova uloga je više podrška nego zamjena.
Budućnost treninga je kombinacija pristupa
Uporedni podaci pokazuju da se trkači u Crnoj Gori kreću u manje-više istim okvirima kao i njihove kolege širom svijeta. U prevodu, brojni rekreativci uočavaju da se najefikasniji pristup treningu sve više pomjera ka kombinaciji različitih modela i pristupa. Osjećaj ostaje važan za svakodnevno prilagođavanje, plan donosi strukturu i napredak, dok tehnologija omogućava dostupnost i dodatnu podršku.
Upravo taj balans predstavlja naredni korak u razvoju trkačke zajednice. Jer razlika između stagnacije i napretka rijetko leži u tome koliko se trči, već u tome koliko je trening promišljen i dosljedno sproveden.
FOTO: Trčanje Crna Gora