Član Atletskog kluba Sparta, Željko Dabović, rado se odazvao pozivu za razgovor i sa nama podijelio neke od svojih glavnih utisaka sa staze. Željko je iz Herceg Novog i ima 29 godina. Specijalista je za srednje i duge pruge, a neki od njegovih najboljih rezultata su:
- 15:57 na 5km
- 33:08 na 10km
- 1:11:57 polumaraton
Željko je nedavno (14.02.2026.) na jakom Splitskom polumaratonu zauzeo odlično šesto mjesto sa 1:14:18. Aktuelni je prvak Crne Gore u polumaratonu, a posebno ističe da sa ponosom predstavlja Crnu Goru na domaćim i međunarodnim trkama.
Sjećaš li se trenutka kad si shvatio da imaš pravi potencijal za trčanje i rekao sebi: mogao bih ja sad ovo malo ozbiljnije?
Moj atletski put započeo je u mom gradu, Herceg Novom, 2019. godine, gledajući Novsku skalinadu, događaj koji za mnoge sportiste iz našeg kraja predstavlja simboličan početak karijere, posebno za atletičare i triatlonce. Zanimljivo je da je moja prva trka ikada bila Splitski polumaraton, i to sa samo dvije sedmice priprema! Taj izazov me dodatno motivisao da se ozbiljnije posvetim trčanju i vremenom postanem dio Atletskog kluba Sparta iz Podgorice, sa kojim sam ostvario mnogobrojne uspjehe.
Imao si mnogo uspjeha na stazi, ali na koji rezultat si najviše ponosan?
Iako sam ostvario brojne pobjede, kako u Crnoj Gori tako i u inostranstvu, najviše sam ponosan na to što sam uspio da nastupim na Svjetskom prvenstvu. Ne toliko zbog samog plasmana, koliko zbog činjenice da sam, dolazeći iz jedne male zemlje kao što je Crna Gora, sa minimalnim uslovima za trening i razvoj, ipak stajao rame uz rame sa najboljim atletičarima svijeta. To je za mene lična pobjeda i dokaz da upornost, strast i rad mogu da prevaziđu sve prepreke.
Jesi li imao neku trku koja nije išla po planu i koja te baš žestoko namučila?
Da, jedna od najtežih trka koje sam imao definitivno je bilo Balkansko prvenstvo u polumaratonu. Trasa (Ostroški polumaraton) je bila jedna od fizički najzahtjevnijih na kojima sam ikada trčao – uz to je bilo izuzetno vruće, što je dodatno otežalo cijelu trku. Ništa nije išlo lako tog dana, ali sam uprkos svemu, zajedno sa kolegom Milošem Vojvodićem, uspio da izguram do kraja. Na kraju smo kao tim zauzeli treće mjesto ekipno i osvojili bronzanu medalju za Crnu Goru, što je bio ogroman ponos i nagrada za sav trud.
Koji ti je prvi naredni trkački cilj?
Sledeći trkački cilj mi je polumaraton u Mostaru, koji će biti održan 21. marta ove godine. To je jedna od bržih staza u regionu, tako da se nadam dobrom rezultatu.
Za koju trku u Crnoj Gori smatraš da je ponajbolja i zbog čega?
Po mom mišljenju, dvije najbolje trke u Crnoj Gori su Podgorica Millennium Run i Bokeški maraton. Svaka od njih je posebna na svoj način i predstavljaju pravi biser crnogorske atletike. Organizatori, Igor Majer i Kristijan Sindik, dvojica ljudi sa velikim međunarodnim iskustvom, uspjeli su da sve ono najbolje što su vidjeli i doživjeli na svjetskim maratonima prenesu ovdje kod nas. Zahvaljujući njihovoj posvećenosti i viziji, Crna Gora danas ima trke koje po kvalitetu organizacije, atmosferi i stazi mogu da stanu rame uz rame sa velikim trkama u inostranstvu. To nije važno samo za nas takmičare, već i za promociju sporta, turizma i imidža Crne Gore u svijetu.
Naša stranica se dominantno bavi rekreativnim trčanjem. Postoji li neka navika ili princip u treningu za koji misliš da bi više trkača rekreativaca trebalo da usvoji?
Raduje me što sve veći broj ljudi ulazi u svijet rekreativnog trčanja i što interesovanje za ovaj sport raste iz dana u dan, što se jasno vidi i po broju učesnika na takmičenjima. Jedan od principa koji smatram važnim, a koji bi mnogi rekreativci mogli više da primjenjuju, jeste kontinuitet u radu. Kontinuitet je često važniji i od samog intenziteta treninga – redovno i postepeno ulaganje truda donosi dugoročne rezultate, smanjuje rizik od povreda i gradi stabilnu osnovu za napredak.