Imali smo zadovoljstvo da razgovaramo sa Maidom Pilicom (29) iz Bijelog Polja. Maida je do sada istrčala jedan maraton, četiri polumaratona, nekoliko trailova i manjih trka. Kaže da nije mogla 10 minuta da trči kad je počinjala da trenira, pa nije mogla ni da zamisli da će doći do čuvene distance od 42km. Njen odnos prema trčanju posebno će biti zanimljiv početnicima, ali i generalno svima koji ne vole da se trkaju, već prije svega da uživaju u sportu.
Šta te najviše privlači kod trčanja?
Sigurno osjećaj slobode i ispunjenosti. To je jedna vrsta meditacije gdje u toku treninga, posebno dužinskih, u glavi prođem pobjede i poraze, dnevne radosti i izazove, sve do tačke gdje samo dišem i osjećam se mirno.
Mnogi trkači se fokusiraju na brzinu, ali se čini da ti mnogo više uživaš u kontinuitetu i džogingu?
Vjerujem da bi ljudi trebalo da dodatno rade na svojim snagama, a na slabostima dovoljno da im one ne prave izazove. Isto pristupam trčanju. U jednom trenutku sam shvatila da mnogo više uživam u dugim rutama nego u povećanju brzine. I volim da sebe nazivam sporom jer to ne smatram nedostatkom.
Naprotiv, svaki trening, svaka trka koju odradim za mene su uživanje. I poseban segment mog trkačkog napretka su ljudi koji kažu da sam ih inspirisala i pokazala da je trčanje svojim (sporim) ritmom isto vrijedno kao i brzo trčanje, šta god brzina za koga predstavljala.
Postoji li neki dio treninga koji ti posebno teško pada?
Nekih dana mi se baš ne trči, vjerujem da svi imamo takvih. Ali generalno ništa teško ne pada.
Da li te trčanje i dalje iznenađuje nakon toliko pređenih kilometara?
Posle toliko kilometara ne prestajem da se oduševljavam ljepotom trčanja i srećom koju mi svaki pređeni kilometar donosi. Kad prevaziđem nešto što sam mislila da nikad ne bih mogla, kao što je bio slučaj sa maratonom, to je osjećaj koji želim svima koji ovo čitaju, bilo da se bave trčanjem ili nekim drugim sportom ili hobijem.
Šta bi poručila svima koji se plaše da se uhvate u koštac sa velikim distancama ili misle da su prespori?
Ako planirate da trčite duge distance, istražujte ili nađite iskusnog trkača koji će vam pomoci u planiranju. Podrška trkačke zajednice je nevjerovatna, zato je iskoristite. I najbitnije, niste prespori. U životu nije bitno koliko brzo idemo, već koliko daleko stižemo. Tako je i sa trčanjem.